"Vuprem oči vu to nebo visoko,
Tam ja vidim svetle zvezde igrajo.
Če mi bole svetle zvezde igrajo,
Bole moje mlado srce kalajo."
(Međimurska izvorna popevka, UNESCO nematerijalna kulturna baština)
Iako nam brojni tradicionalni napjevi Međimurja svjedoče da su stanovnici kraja med dvemi vodami, Murom i Dravom, rado promatrali zvijezde, prve spomene astronomije i astronoma pronalazimo na slabo istraženim marginama prašnjavih arhiva 18. stoljeća, a vežu se uz Ignaca Svetomartinskog, astronoma na dvoru portugalskog kralja rodom iz Kotoribe. On je uz pomoć astrononskih mjerenja radio na prvoj karti Amazone te se zalagao za prava lokalnog stanovništva, a po povratku iz Južne Amerike u domovinu živio je i radio u Belici kraj Čakovca.
Nakon njega, provjereno znamo da je jedan od ljubitelja astronomije u Međimurju bio Josip Štolcer-Slavenski, (Čakovec, 11. svibnja 1896. – Beograd, 30. studenoga 1955.) poznati hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i astronom amater. Štolcer – Slavenski je u svom radu njegovao zamisao o znanosti koja bi trebala povezati astronomiju i glazbu, spoj je nazvao astroakustika a opisao ga je riječima – “Ja vam nepoznate planete ne mogu pokazati na okularu teleskopa, ali mogu učiniti da ih čujete“.
Povijest organiziranog promatranja i proučavanja neba u Čakovcu krenula je pak dvanaest godina nakon smrti Štolcer-Slavenskog kad bilježimo prvo okupljanje astronoma i to 17. listopada 1967. godine. Tog dana osnovana je Astronomska sekcija Hrvatskog prirodoslovnog društva Čakovec, prvi predsjednik bio je Vatroslav Merlić a sekcija je djelovala u sklopu Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu.
Članovi Sekcije su stjecali osnovna znanja na zvjezdarnici u Zagrebu, nakon čega su dobivali status “astronomskog operatera” a osim promatranjem neba, bavili su se organiziranjem projekcija filmova i izložbi. Čakovečka sekcija je s vremenom rasla pa 25. prosinca 1968. mijenja ime u Astronomska sekcija HPD i narodne tehnike “Josip Slavenski” Čakovec te počinje raditi kao samostalna organizacija. U to vrijeme članovi nisu imali ni zvjezdarnicu ni teleskop, pa je na inicijativu Čede Tihomirovića, tadašnjeg predsjednika sekcije i Ignaca Bela, predsjednika Općine Čakovec, započela izgradnja zvjezdarnice u prigradskom naselju Savska Ves. Nacrte zvjezdarnice besplatno su ustupili čehoslovački astronomi zvjezdarnica u Brnu i Ondrejovu s kojima je AS bila u kontaktu preko HPD Zagreb, a nacrte je doradio Pavao Smoljan iz Čakovca. Zahvaljujući tome, kao i brojnim angažmanima čakovečkih poduzetnika, zvjezdarnica biva izgrađena. U travnju 1976. biva montiran i prvi (i do sada jedini) teleskop TASCO 108/1600 a nešto kasnije te godine kreće se i u nabavu opreme pa se kupuju prvi fotoaparati. Društvo ubrzo opet mijenja ime pa postaje Astronomska sekcija Savska Ves, te se kreće s predavanja po školama. Predavanja vodi Zdravko Janči, a predsjednikom društva biva Marijan Pal. Članovi društva postižu i značajne uspjehe na nacionalnim natjecanjima, a sudjeluju i u astronomskim kampovima.
21. veljače 1984. kreće novo doba za međimurske astronome, sve aktivnosti okupljaju se pod zajednički nazivnik i osniva se Astronomsko društvo Čakovec. U sklopu njega djeluju sekcije u više osnovnih i srednjih škola, pa 1989. društvo ima ukupno 82 člana u pet sekcija. Izrađuju se i teleskopi pod vodstvom profesora Josipa Bajuka, stakla se nabavljaju iz Slovenije, a dijelove teleskopa izrađuju čakovečki majstori. Nažalost, dolaskom ratnih godina zvjezdarnica biva korištena za vojne potrebe te dolazi do nestanka pojedinih dijelova teleskopa, a i samo društvo ima sve manje financija i članova pa ono prestaje s radom. Zvjezdarnica biva zapuštena, i tako ostaje sve do 2010. godine.
2010. se osniva Astronomsko društvo Vega, koje djeluje i danas, a okuplja dvadesetak aktivnih članova. Grad Čakovec društvu je po osnivanju ustupio na korištenje zvjezdarnicu, a u njoj članovi društva danas redovito vrše opažanja. Uz rad u zvjezdarnici, astronomi Vege redovito održavaju i predavanja za zainteresiranu javnost, škole i vrtiće, te sudjeluju u edukativnim projektima. Cilj društva je razvoj tehničke kulture i astronomskih aktivnosti, te razvoj i primjena znanstvenih dostignuća, podizanje svijesti građana o svjetlosnom onečišćenju te edukacija o njegovom štetnom djelovanju na okoliš i čovjeka, održavanje natjecanja i sličnih priredbi te sudjelovanje na manifestacijama u organizaciji drugih udruga, saveza i zajednica. Društvo za javna promatranja koristi tri teleskopa, gore spomenuti motorizirani refraktor Tasco 108/1600 mm namijenjen osmatranju Mjeseca i bližih planeta, teleskop Maksutov MC 150/1800 SkyMax te solarni teleskop Lunt LS60THa pogodan za promatranje Sunca.